Logo - click for home
Logo - click for home
Gostilna Pri Lojzetu - naslovna fotka

Kulinarska metropola u slovenskoj provinciji

pri lojzetu dimna zavesa

U zapadnom dijelu Slovenije, uz granicu s Italijom, razvila se uzbudljiva gastronomska scena, koja u krugu od svega pedesetak kilometara nudi bogat repertoar hedonističkih užitaka

TRI VJENČANJA

Dalje jurcamo u Alpe, isprobavajući mogućnosti našeg malog prijevoznog sredstva uz kišu i naznaku poledice. Vozimo vijugavim cestama te negdje vrlo blizu našeg odredišta, kultnog Franka, koji se diči popriličnom vinskom ali i gastronomskom kartom, vrag ne da mira i zovemo. Ipak je subota navečer. Gazde trenutno nema, u tijeku je svadba, totalna ludnica, nema mjesta, isprekidano viče druga strana. Ostaje dojam da je svima žao, i nama koji smo ni tu ni tamo, i njima koji su tamo. Vraćamo se, i vozimo se i vozimo, prema Novoj Gorici, jer ćemo tamo spavati - na rezervaciji nam piše Hotel Perla, Velika Gorica. Uz cestu, putokaz za dvorac Zemono - stanimo, što možemo izgubiti, zaključujemo, uvijek željni avanture. Već relativno kasno, sve je prepuno automobila, na ulazu stoji markantan mladić u odijelu i razmišlja. Pozdravljamo i objašnjavamo da bismo malo razgledali i ostali nekoliko minuta. Uz osmijeh, dobivamo odgovor da imaju vjenčanje, da je malo kasno, ali da, nema nikakvih problema. Nismo se ni snašli, osvježavamo se uz Krug pjenušac i kratki pozdrav iz kuhinje - nešto između confita i želatizirane dinje s natruhom zaprženih mrvica slanine. Ulazimo, razgledavajući kamene volte koje skrivaju raznovrsne etikete vina. Pridružuje nam se taj isti mladić, Tomaž, koji je siva eminencija dvorca i kuhar i manager i vlasnik. Tomi, kako ga zovu prijatelji, otkriva da nije baš tako mlad, jer se već dulje od dvadeset godina bavi kuhanjem i istraživanjem kulinarstva, te pokazuje samo neka svjetska priznanja i članke o prostoru koji vodi, ali i ono što je nama najvažnije - kuhinju. Opet stiže pouirav iz kuhinje, ovaj put dekoracija od svježe kamilice u glinenoj zdjeli. Tomaž uzima kantu za zalijevanje cvijeća i govori da se malo trebarno osvježiti od puta i zalijeva cvijeće. Cijeli se prostor počinje ispunjavati maglicom ugodna, osvježavajućeg mirisa. Uz taj neočekivani ugodaj neprimjetno stižu nove čaše vina i nešto za prigristi. Pričamo do dugo u noć o molekularnoj gastronomiji, o njegovoj baki koja je znala te pojmove, o autorskirn receptima, tko je gdje što probao i vidio. Nepretenciozno i bez ikakvog hvalisanja, naš sugovornik otkriva sve svoje tajne, kako se pri¬prema ovo ili ono. Kako peče i pari filete brancina na zagrijanom kalupu od soli - zajedno nazivamo jelo kuhani sushi. Poslužuje se mousse od šparoga i korijena peršina, upravo fenomenalan.
Tomaž govori da se kuhinja treba temeljiti na osjećajima: i mirisu i dodiru i okusu, ukupno ih ima pet. Sporninje se DNA kuhanje, kakva sve se čuda dobivaju na raznim temperaturama i kuhanju u vakuumu. Pojmovi gotovo nerazum]jivi, ali točni. Temelj života i osjećaja je sol, a mi smo potekli iz mora, koje bi se htjelo vratiti na nebo, govori Tomi. Tuje tajna njegove upravo izvrsne kuhinje. A što je s kruhom, uzgaja li sam kvasac, pitamo misleći da nema kvalitetan odgovor. Uz dječački smiješak, slijedi kratko izbivanje i nova priča, ovaj put o kvascu. Njihov kvasac je ponos kuće, a star je gotovo pedeset godina. Dnevno ga hrane i svakog se dana od njega radi kruh. Ceremonija počinje u rano jutro, oko pet sati, kad naučnik odlazi na izvor u okolici i donosi vodu za taj dan. I mijesi kruh. I opet poštovanje prema životu i prema kruhu, jer se u Zemonu kruh ne reže nožem, nego se lomi. I opet poštovanje prema baki i poslužuju ga s umakom od hrena-tako su počeli. Uz kućnu vodu, mekšeg okusa, u ponudi su i ostale, a vinska kartaje impresivna. Stalno je u ponudi oko četiristotinjak etiketa, iako će izbirljiviji moći pronaći još ponešto u poluaktivnoj arhivi, koja broji gotovo još toliko. Spomenuti treba i njegovu suprugu koja jednako marljivo radi i bušti u ovom načinu života, ona dajc taj umjetnički touch. Uz to, nikako ne treba zaboraviti Tomaževu desnu ruku, simpatičnog sommneliera Roka, koji o vinima priča s tolikim žarom i znanjem da ga je upravo gušt slušati. U Zemono smo se vratili i sutradan i jednako, ako ne i više, uživali, ovaj put u dnevnom svjetlu i pronašli nove teme za razgovor. Naš posjet završava svečano, trećim vjenčanjem. Onim hedonističkim.




Vse pravice pridržane  | Avtorji